Abeceda tradicionalne kuhinje
Karakteristike kuhinje
Na nacionalnu crnogorsku kuhinju, ponajprije su, imale uticaj srednjoevropska, austrijska ali i istočna, naročito turska kuhinja. Ono što se ne mijenja u Cnoj Gori jeste da se još uvijek živi i jede polako. Na primorju su, uglavnom, zastupljena mediteranska jela, plodovi mora, koja se spremaju na domaćem maslinovom ulju. Najpoznatije su ribe na gradele, brodeti od škarpina, murina, sipa i drugih riba. Dodatak su blitva, palenta, salata. Uz tradicionalna jela planinskog i kontinentalnog dijela – kačamak i cicvaru, nećete pogriješiti ako poručite jagnjetinu i krompir ispod sača. U selu Njeguši, podno Lovćena, ješćete najbolju pršutu, sir, kastradinu (suvo ovčje meso) i kobasice – zahvaljujući morskom i planinskom vazduhu i drvima koja se koriste za sušenje. Piju se žestoka domaća pića – rakija lozovača, kruška i kvalitetna vina -Vranac ili Krstač. Puna kontrasta i različitosti, drži do tradicionalnog ali pronalazi i temelji puteve do novih „trendy“ ponuda sa raznih svjetskih trpeza. Tako današnju Crnu Goru nijesu zaobišli ni ostali strani uticaji. U skoro svim restoranima zastupljene su italijanska, francuska, meksička, grčka, španska, kineska i mnoge druge kuhinje.
Abeceda tradicionalne kuhinje
Zaželite li se tradicionalnih jela, Crna Gora će ispuniti sva vaša očekivanja. Evo što ćete naručiti, pojesti ili jednostavno morate probati:
Cicvara – Uz ovo jelo obično se služi bijeli kuvani krompir i kisjelo mlijeko. Mladi kravlji sir ili kajmak se miješaju sa brašnom dok se ne oslobodi mast. Riječ je o jelu visoke energetske vrijednosti, prijatnog ukusa – bukvalno se topi u ustima.
Kačamak – kašasto, jako jelo koje se sprema od pšeničnog, heljdovnog, ječmenog ili kukuruznog brašna i služi se sa sirom i kisjelim mlijekom. Smočanim kačamakom se naziva onaj kome se dodaje sir, odnosno kajmak i koji se dugo miješa specijalnom drvenom kašikom. Ukus je u ovom slučaju još bolji, a ljudi na selima ga preferiraju jer im daruje energiju koju troše nešto težim radom. Nalazi se u ponudi svakog nacionalnog restorana. Kačamak od krompira je možda i najzanimljivija varijanta ovog jela.
Kobasica – priprema se sušenjem, najčešće na Njegušima, posebnom tehnikom. Izuzetno je ukusna i jaka.
Kuvani krompir – lagan i omiljen obrok, koji prat sir i kiseli kupus. Sprema se jednostavno – polučasovnim kuvanjem krtole tj krompira.
Popara – miješanjem komada hljeba sa mlijekom uljem i sirom dobija se interesantno i jeftino jelo duboko ukorijenjeno u crnogorsku ishranu.
Podgorički popeci – zanimljivo aranžirano jelo ; u odrezak od telećeg mesa zamota se komad sira ili starijeg kajmaka i komad pršuta, daljim pohovanjem i prženjem dobija se izvrsno jelo sočne i bogate unutrašnjosti, i ukusne i hrskave spoljašnjosti.
Pršut – najpoznatiji pršut, njeguški, prednjači kvalitetom i u odnosu na italijanske proizvođače. Riječ je o mesu o kome se danonoćno vodi računa, dok se suši isključivo na bukovom drvetu i po više mjeseci. Uz njega se služi domaća, najčešće lozova rakija, i njeguški suvi sir.
Raštan – jako ukusno jelo od lokalnog povrća iz porodice kupusa, kuva se uz bijeli krompir i dosta začina.
Sarma, punjene paprike, đuveč, pilav itd samo su neka od jela koja, pored crnogorskog, karakterišu i prostor ostalih balkanskih zemalja. Svako od ovih jela nosi mali, ali značajan dio i Crne Gore u sebi, pa ih toplo preporučujemo tokom vašeg boravka na ovim prostorima.
Čorbe – čorbe se u Crnoj Gori spremaju uglavnom uz rezance, krompir ili povrće. Posebno je zanimljiva čorba od koprive, a gotovo da nijedna ne izostavlja kuvano svježe meso te su izuzetno hranljive i bogate.
